BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

10. tjedan kroz godinu

     Ponedjeljak, 7. lipnja 2010.

Mt 5,1-12

1Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati: 3"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! 4Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! 5Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! 6Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! 7Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! 8Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! 9Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! 10Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!" 11"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

NOVI USTROJ SVIJETA

Ponedjeljak - Mt 5,1-12

Od današnjega dana pa sve tamo do početka rujna čitat ćemo iz Matejeva Evanđelja. U njemu Isus poglavito nastupa kao učitelj. Naime, ovaj je spis napisan za kršćane iz židovstva i trebalo je ponuditi nešto snažnije od Mojsija i njegova Zakona. Kad se uzmu tolike protežnice ovoga Evanđelja, zamijetit ćemo kako ima mnogo usporednica s Mojsijem, Mojsijevim životom u samome Isusovu životu. Cijelo je Evanđelje tako napisano da u njemu glavninu tvore Isusovi govori - 5 velikih govora što bi bilo nešto nasuprot Mojsijevu Petoknjižju.

Danas smo čuli uvodnik Govora na gori. Kad bismo nekome dali taj govor na uvid, ne pružajući mu informaciju tko je riječi izrekao, čovjek bi - na temelju samih riječi - mogao i morao zaključiti: Pa zbilja su to riječi ne običnoga čovjeka, nego nekoga tko je u sebi potpun, savršen, tko je u sebi božanski velik. Govor je savršena protuteža svemu zemaljskome, svemu što među ljudima vlada. O Govoru su napisane biblioteke. I u njemu je važna svaka  riječ. Upravo svaka riječ svjedoči o svojoj nutarnjoj veličini, sadržaju. Najsnažniji govor zabilježen u povijesti čovječanstva, govor nad govorima, velegovor, velespjev. Ovdje - u Govoru na gori - svaka riječ osvjedočuje i uvjerava. Nije to govor sličan Demostenovim filipikama ili Ciceronovim protiv Katiline, ili pak nekim novovjekim.

Isus se penje na brdo. I pristupiše mu učenici i silan svijet. U Izraelu brdo bijaše mjesto gdje je čovjek mogao iskusiti Božju nazočnost. Bog se na brdu objavljuje. Mojsiju na Sinaju, a ovdje progovara na Isusova usta. U Starom zavjetu narod nije smio pristupiti Sinaju, a ovdje je Bog u ljudskom obličju  - u osobi Isusa Krista - i on poziva u svoju blizinu. Brdo je prema Matejevu Evanđelju mjesto Isusove molitve, mjesto gdje nesigurnost spram Boga prerasta u sigurnost, mjesto razgovora s Bogom. Brdo je mjesto na kome Isus liječi (15,29), mjesto gdje se vraća čovjeku potpunost, cjelina, zdravlje. Brdo je mjesto naučavanja (24,3), to je mjesto konačne objave i završetka njegova zemaljskog puta (28,16), na brdu Crkva u slici jedanaestorice apostola prima sigurnost spram svoje budućnosti. Brdo je i mjesto kušnje, ali preobrazbe pred učenicima. Ono je mjesto odakle puca pogled prema nebu i visinama, ali isto tako i prema dolinama. Svjedoče o tome planinari koji se penju na planinske vrhunce.

Čuli smo uvodnik Govora na gori, tzv. 'blaženstva'. Osam puta naglašava Isus tko je to sretan i blažen u kraljevstvu Božjem. Naši to krizmanici uče naizust. U svemu je vrijedno naglasiti da nakon blaženstava ne slijede nikakva isključenja onih koji su drukčiji. Nema prokletstva spram bogatih, ili pak sitih, ili pak proklinjanja onih koji su radosni i smiju se. Isusu je stalo zahvatiti što više, nikoga ne isključiti iz svoga dosega. Njemu je stalo usrećiti sve bez razlike, napose one kojima nema nitko ni na čemu ništa čestitati.

Isus ne nastupa kao socijalni revolucionar. Ne poziva na ustanak, ne poziva da siromasi pograbe oružje i dignu bunu. Zna Isus da nije lako nadići zlo u svijetu, da je nemoguće preko noći izvesti preobrazbu. Ali on postavlja jasne međaše koje nitko ne će moći ubuduće zaobići, tko se bude bavio čovjekom i njegovim boljitkom. Nije Isus hvatao ove riječi iz zraka, nego su odraz njegova nutarnjega stava. Riječi su to koje uvijek govore za sebe i o svome govorniku.

U pravom i doslovnom smislu riječi uvodne poruke Govora na gori ključne su riječi za puni i istinski život. U njima se svakom pruža ključ u ruke s kojim može otvoriti sva vrata, gdje se svatko može naći udomljen, gdje svatko može pronaći sebe i smjestiti svoju egzistenciju u njih. Brušene, iscizerlirane, poput najljepšeg dragulja, stoje kao portal na ulazu u prvostolnicu Isusove osobe i duha. Želimo li pojasniti sebi ili nekome drugome što nam je Isus donio, ostavio, što je čovjeku omogućio za kratka svog vijeka i još kraćeg djelovanja, onda imamo upravo ovdje u najčistijem i najjasnijem obliku sažetak njegove poruke. Isus 'otvara svoja usta i poučava učenike i svijet', veli evanđelist.

Pred Isusom je galilejsko proljeće koje mnogo obećava. Učenici su već oko njega, mase se sliježu da čuju riječ koja poput jutarnje rose pada na duše i srca. Uspinje se na 'brdo', kao nekoć Mosije na Sinaj, da bi u svome životu opetovao cjelokupnu povijest izabranja i izabranog naroda. Ponovni zamah duha i obećanje slobode. Izlazak iz robovanja, ovisnosti, tlačenja te proglas novog zakona slobode s novog Horeba.

Blaženstva su poruka koja ulijeva snagu i podiže vojsku patnika, bolesnika, nevoljnika, progonjenih, tlačenih i svih obespravljenih. Riječ po riječ uzimaju blaženstva sve oblike ljudskog poniženja i s pomoću njih svira Isus nezaboravnu melodiju. Uzima u usta sve ono čega se mi plašimo i što nastojimo izbjegavati u životu. Kao da nam želi reći: Čovječe, suoči se sa sobom! Priznaj svoje siromaštvo, svoju bijedu, nevolju, priznaj ono što si u stvari, i vidjet ćeš kako će se u tebi izvesti silna revolucija, kako ćeš zauzeti posve drugo stajalište u odnosu prema sebi, ljudima, događajima. Ono što si smatrao zlom, nesrećom, prokletstvom, pretvorit će se u mir.

Pretpostavka je za to jasna: Uzeti druga mjerila. Dokle god mjerimo svoj život prolaznim parametrima, ostajemo zatočenicima i lutkama u svjetskoj igri. U trenutku Isusova krštenja nad njim se otvorilo nebo kao smjerokaz da život može iznova započeti samo ako ga prihvatimo iz Božje ruke. A blaženstva su samo ključevi, ne zahtjevi ni propisi, koje nam on daje u ruke, opis one sreće koju će doživjeti svaki koji se upusti u avanturu s Bogom. Zato su blaženstva poput uvertire u predivnu simfoniju koju smo pozvani odslušati u svome životu. Čarobno suzvučje davno zaboravljenih tonova, obećanje i ponovno otkrivanje zapretanih sila u svakome od nas.